Mnoge su rukom napisane knjige preživjele do naših vremena. Gledajući ih, divite se tome što u rukama držite rad ljudi koji su živjeli prije mnogo stoljeća. Razgovarajmo o tome kako i uz pomoć onoga što su rukom napisane knjige nastale u srednjem vijeku.
Upute
Korak 1
Prvo što je trebalo učiniti da bi se napravila rukom napisana knjiga bio je odabir materijala za stranice.
Na primjer, pergament, koji je napravljen od životinjske kože. Izrada pergamenta nije lagana i dugotrajna. U srednjem vijeku u početku se smatralo izuzetno važnim odabrati samo visokokvalitetne kože. Koža je najprije natopljena hladnom vodom 24 sata, a zatim u kacama od kamena ili drveta, napunjenim vodeno-vapnenom otopinom radi smanjenja vlasišta. Nakon toga bili su uključeni u proces pretvaranja kože u pergament. Koža, koja je nakon vlaženja postala vlažna i podatna, razvučena je i zatim sušena na drvenom okviru.
Korak 2
Mnoge srednjovjekovne knjige napisane su i na papirusu, materijalu za pisanje izrađenom od egipatske trske. Međutim, ovaj je materijal bio previše lomljiv i nije imao dovoljno jake nabore u tkanju, pa se češće koristio ne za knjige, već za svitke.
3. korak
Također, mnoge rukom napisane knjige napisane na papiru preživjele su do naših vremena. Knjige za studente i svećenstvo najčešće su se izrađivale od papira, premda je u velikim aristokratskim knjižnicama bilo i knjiga od papira.
4. korak
Proces izrade knjige u srednjem vijeku izgledao je ovako: papir ili pergament isporučivali su se u obliku velikih listova kvadratnog oblika. Nekoliko takvih listova umetnuto je jedan u drugi, zatim savijeno okomito na pola i zatim prošiveno duž središta središnjeg nabora. Dobili smo snopove prošivenih listova, koji su se zvali bilježnice, a knjige su sakupljane iz takvih bilježnica.
Korak 5
Stranice rukom napisanih knjiga srednjeg vijeka poredane su na isti način kao i moderne bilježnice. Pisar je mogao sam obložiti papir ili je materijal mogao odabrati gotovim ravnalom za format koji mu treba.
Korak 6
Srednjovjekovne su knjige pisane perom. Za pisanje, pet primarnih pera uglavnom se koristilo s vanjske strane krila labuda ili guske. Pero je trebalo biti blago zakrivljeno udesno, a snimljeno je s lijevog krila ptice.
