Ako osmogodišnji tomboy želi slikati prijatelje dok igraju nogomet, uzimanje tatinog DSLR-a vrijednog više od 1000 dolara u tu svrhu možda nije najbolja ideja. Osim što dječak riskira da slomi skupu stvar, vjerojatno se neće nositi i s njezinim upravljanjem. U ovoj situaciji svima će biti bolje ako dijete ima vlastiti fotoaparat.
Upute
Korak 1
Suvremeno tržište doslovno je preplavljeno takozvanim dječjim kamerama. Najčešće ih rade poznati proizvođači dječjih igračaka, poput Disneya, Mattela ili Fisher Pricea. U ovom slučaju naglasak je na vanjskom dizajnu fotoaparata, a nimalo na njegovim tehničkim karakteristikama. Nesumnjivo će dijete biti oduševljeno uređajem na koji je nanesen crtež Automobila ili Barbike, ali prva će užitka odmah propasti čim postane jasno da kvaliteta snimljenih kadrova niti ne doseže osrednju razinu. A odakle ta kvaliteta, ako Disneyeve kamere imaju razlučivost od 1,3 megapiksela, a Kidizoom uređaj iz Vtecha tek je bijedan 0,3 megapiksela. Nijedna od ovih kamera nema optičko tražilo, a samo je nekoliko njih sposobno za snimanje video zapisa, a ako imaju, to je u maksimalnoj razlučivosti 320 x 240 piksela. Istodobno, ili je nemoguće gledati snimke izravno na uređaju zbog odsutnosti zaslona, ili je prilično teško zbog njegove male veličine.
Korak 2
Stoga je bolje ne bacati novac, već odmah kupiti fotoaparat za odrasle amatere s normalnim tehničkim karakteristikama. Čak i najjeftiniji modeli proizvode fotografije razlučivosti od najmanje 7-8 megapiksela, snimaju videozapise sasvim pristojne kvalitete i omogućuju vam prikaz rezultirajućih okvira na prilično velikom ekranu. Istodobno, modeli početnog asortimana proizvođača kao što su Samsung, Canon ili Fujifilm savršeni su za ulogu dječjeg fotoaparata, zahvaljujući prikladnom radu, koji djetetu neće biti teško svladati. Ali ove kamere imaju i svoje nedostatke. S jedne strane, većina ih je opremljena uvlačivim lećama, što odmah povećava rizik od oštećenja uređaja u mogućem padu, s druge strane vrlo su osjetljive na vlagu, odnosno još uvijek se ne preporučuje koristite ih u blizini vode.
3. korak
Izlaz iz situacije može biti takozvana vanjska kamera, odnosno kamera dizajnirana za upotrebu na terenu. Na primjer, Nikon Coolpix AW120 bez ikakvog oštećenja u stanju je preživjeti pad s visine od dva metra, uranjanje u vodu do dubine od 18 metara, ne boji se ni prljavštine ni hladnoće. No, sve ima cijenu i takva je kamera često 3 ili čak 5 puta skuplja od konvencionalnih modela sa sličnim tehničkim karakteristikama. Kojem uređaju dati prednost, ovisi o dobi djeteta, njegovoj točnosti i što točno i kako želi fotografirati. Već s 10 godina jednom se od njih može povjeriti SLR fotoaparat, koji će on snimati s profesionalnim pristupom, dok će ostalima, čak i s 15 godina, biti dovoljno obične kutije sapuna za snimanje svakodnevnih scena, ne treba mi više.
