Domaćica i nadglednica Freken Bock sovjetskoj je djeci poznata iz priče Astrid Lindgren "Klinac i Carlson". Ali ta pomalo uglata, ružna, punašna žena koju su umjetnici prikazali u crtiću vrlo je daleko od stvarnog Frekena Bocka, kojeg je u svojoj knjizi izumio i opisao švedski književnik.
Lindgrenova bajka trilogija je pod nazivom Tri priče o dječačiću i Carlsonu. Sve tri knjige prevedene su na ruski jezik i objavljene u SSSR-u. Međutim, nisu sve knjige snimljene kao crtići.
Prvi domaći crtić "Kid and Carlson", koji je predstavio umjetnik i redatelj Boris Stepantsov, stekao je nevjerojatnu popularnost zahvaljujući prvoj upotrebi elektrografije u stvaranju filmova. Na televiziji je sovjetski gledatelj crtani film vidio 1968. godine. Dvije godine kasnije snimljen je drugi dio priče "Carlson se vratio". No, trećem dijelu crtića još nije suđeno da se snima, tk. pregovori o tome između "Soyuzmultfilma" i nasljednika Astrid Lindgren do danas nisu okrunjeni uspjehom.
Valja napomenuti da je crtić snimljen samo na temelju djela, pa su neki likovi modificirani i uopće nisu odgovarali izvornoj ideji pisca. Freken Bok je upravo takav lik.
Što je Freken Bock predstavljen u crtiću?
Crvenokosa, krupna žena vrlo niskog glasa i grubog karaktera. Nacrtana junakinja ne skida pregaču i sve drži pod svojom budnom kontrolom.
Ona nije samo kućna pomoćnica, već prava domaćica, kako ju je u filmu nazvao Carlson. Ali ovo je samo sluga bez godina i ukusa, koji pazi na dijete i kuhinju. Ali svojim pristupom bilo kojim kućanskim poslovima, ona dominira članovima Kid-ove obitelji.
Inače, Freken nikako nije njezino osobno ime, kako mnogi pogrešno misle. Na švedskom, freken znači isto što i fraulein u Njemačkoj ili mademoiselle u Francuskoj. Odnosno, ovaj se prefiks koristi za označavanje da žena nije udana.
Koji je Freken Bock u knjizi?
U Lindgrenovom tekstu Freken Bock puno je mekši i pažljiviji prema Kidu. Udovica je bez djece koja se specijalizirala za roditeljstvo i brigu o djeci.
U trilogiji o piscu Kid je prilično razmažen, jako ga vole mama i tata, kao i najbolji prijatelji. U crtiću je prikazan kao usamljen i lišen pažnje roditelja. Prema knjizi, Malyshova majka sama vodi kućanstvo, ne radi, a Freken Bok angažirana je samo da čuva dijete za vrijeme njezinog odlaska na liječenje. U filmu je roditelj prikazan u liku lovljene sovjetske žene koja je prisiljena ići na posao cijeli dan. Tako Kid postaje najusamljeniji dječak iz crtića na svijetu.
Znakovito je kako u originalnom djelu Freken Bok nije i nikada nije imao kućnog ljubimca, dok se u filmskoj adaptaciji pojavljuje mačka Matilda, koja nije baš voljela nestašnog Carlsona. Ako knjigu pažljivo pročitate, možete pronaći još nekoliko odlomaka koji se razlikuju od animacije za televiziju.
Istinita priča
Postoji još jedna spremačica, koju je u živopisnoj emisiji vrlo živo prikazala Ekaterina Durova. Postavljen je prema motivima drame Oleg Mikhailov 2016. godine. Produkcija se zove Istinita priča o Freken Bocku. Kritičari su pohvalili tu ideju. Općenito, tehnika davanja glavnih uloga u predstavi pozadinskim likovima preuzetim iz klasika nije nova, ali vrlo korisna. A često se razvije u prava dramska remek-djela.
Predstava je prikazana u Kazalištu na ulici St. Malaya Bronnaya. U njemu se Freken Bok pojavio istinski, stvaran i vrlo pouzdan - točno onako kako ju je opisala spisateljica Lindgren. U ovoj izvedbi postala je glavni lik, koji je izvela glumica Ekaterina Durova.
Zapravo, pomoćnik u stanu obitelji Swanteson mala je epizoda u dugom životu junakinje knjige Freken Hildur Bock. Njezina je profesija rad s "posebnom" djecom, poput najmlađeg djeteta u obitelji Kid, maštanje o prijateljstvu s muškarcem koji leti.
Freken je već bila u starosti, suprug Julius je umro, a ona nije imala vremena imati svoje potomstvo. Dakle, živi sama među antikvitetima, više poput smeća. Njena soba nalikuje radijskom studiju (to je želio njezin pokojni suprug).
Zapravo je književni lik od početka do kraja izum švedskog pisca, fantazija. Međutim, ova je izvedba zanimljiv eksperiment, svojevrsno priznanje ludo usamljene i prilično živahne žene o prošlim danima. Iz toga postaje jasno zašto Kidova "domaćica" voli lepinje, poput lude žene, naziva svoju dušu u kupaonici i mrzi duhove. Freken Boek prikazan je kao ljubazni, dragi, brižni ekscentrik koji vjeruje u san i, poput Carlsona, također nije nesklon tome da glumi malo nestašno.
